LOC - Lost Of Control
Ponašajte se kao svemir a ne kao njegov deo.
Mika Antić
Pre par dana smo se susreli sa tužnom vešću o pogibiji pilota na aerodromu Ečka, u blizini Zrenjanina. S obzirom da ljudi kažu da piloti nikada ne umiru, već odlaze i ne vraćaju se, ostali smo bez jednog od nas koji se borio za svoje boje neba. Snaga tih boja nije bila samo u tome što su boje oslikavale jedan vazduhoplovni, avijatičarski život, već su se prelivale i davale suštinu mnogim mladim dušama željnim letenja, a zasigurno i nama, odraslima.
Gubitak kontrole nad vazduhoplovom je veliki problem današnjice u vazduhoplovnim nesrećama generalne ili opšte avijacije. Prema nekim statistikama američke FAA (Federal Aviation Administartion), godišnje oko 450 pilota izgubi život zbog gubitka kontrole nad vazduhoplovom. To je zaista visoka brojka s obzirom da se radi o Sjedinjenim Državama i brojka raste iz godine u godinu.
Da bi sprečili ovakva dešavanja i povećali bezbednost u vazduhoplovstvu, a posebno u generalnoj avijaciji FAA je organizovao kampanju u okviru FAA Safety Team-a pod nazivom #FlySafe. Danas možemo videti brojne tekstove, štampane materijale, časopise sa istom tematikom da se piloti konstantno podsećaju na važnost ove problematike i povećanje svesti među pilotskom populacijom u kriznim situacijama.
Kako su ljudi u našoj zemlji uvek kritički nastrojeni, pojavili su se i oni koji su pored svega toga lepog što smo znali o dragom Bulatu, da kažu da je ipak greška pilota u pitanju i da se kritikuje stručnost u upravljanju, neki kažu "siljenje" letelice i slično. Kako pilot kapetan Karlen Petit navodi u svojoj doktorskoj disertaciji Safety Culture, Training, Understanding, Aviation Passion: The impact on Manula Flight and Operational Performance, ako uvek krivimo pilota ništa se neće promeniti. Zaključak disertacije na osnovu niza vazduhoplovnih nesreća u velikim aviokompanijama, na osnovu ispitivanja više od 7.500 pilota širom sveta, da postoji, generalno u svetu, nedostatak bezbednosne kulture u vazduhoplovstvu. Takvim postupanjem se mnogo utiče na obuku i operativne performanse pilota kao pojedinca.
S obzirom da sam deo sistema FAA i da stalni razvoj i ulaganje u vazduhoplovstvo ipak nije dovoljno za podizanje bezbednosne kulture, onda ne treba da nas čude udesi u vazduhoplovstvu u siromašnijim zemljama. Naša zemlja statistički ima mali broj sati letenja na godišnjem nivou. Kada govorimo o podacima koje sakupljam već neko vreme o broju sati po pilotu u našoj zemlji može se zaključiti da veliki procenat odlazi na obuku i potreban trening do dolaska do dozvole i ovlašćenja. Kasnije, mladi piloti odlaze u aviokompanije gde se dobrim delom prekida svaki dodir sa "letenjem na ruke". Pilota generalne avijacije gotovo i da nema. Ovom poražavajućom statistikom dolazimo do zaključka da su udesi neminovni. Vazduhoplovne vlasti treba da se više angažuju oko osvežavanja znanja svih onih koji su uključeni u vazduhoplovstvo po vazduhoplovnim klubovima i aerodromima širom zemlje i ne smeju koristiti podatke o "dobrim" satima koje prave vazduhoplovne škole.
Gde Ti stade, neka drugi nastave!
Slava Ti!
Fly Safe!
Dragan A. Lazić