MY FIRST PASSENGER FLIGHT
Ljudima je mnogo lakše da plaču nego da se promene.
James Baldwin
Jedna od epizoda iz popularnog serijala Držvni posao mi je ostala posebno draga. Draga jer sam se i sam pronašao u Đokinom sagledavanju omladine. Verovatno biste i vi, jer nismo navikli danas da se sporo učitava slika na internetu, da čekamo da se otvori stranica sa najnovijim vestima, snimak na YouTube. Nekada je to bio deo performansa, da se okrene antena i uhvati najbolja "žica" i kad siđeš sa krova kuće sav ponosan jer je ruka bila mirna i sa uživanjem možes ispratiti 90 minuta utakmice. Da se sa uživanjem i natenane ispije jutarnja kafa iz šolje sa drškom za jedva par prstiju dok se pridržava pri srkanju najdražeg gutljaja. Brzina za životom nam je odnela sav taj osećaj uživanja u lepotama i ukusima.
Nekada i letenje avionom na daleke destinacije nije bilo dostupno svima. Karte su bile često skupe i slabo dostupne. Leteli su samo oni u finim odelim i poznati sa televizije. Kada bi se ukazala prilika da se bude na letu to bi se pamtilo i reklo bi se da je to nešto... nešto posebno. I zaista jeste! I dan danas kada je sve dostupno i poznato, letenje je zaista nešto posebno što nastavlja život sa zemlje među oblacima.
Sećam se svog prvog leta kao putnik i student Vojne akademije gde smo već oduševljeni da kao tim, nas petorica, se takmičimo na prestižnom takmičenju svetskog nivoa u Livornu na jedrilicama na moru, dobili i kartu za avione od kompanija poput JATa, Alitalie i Lufthanze.
Ne bi taj let ni bio toliko poseban da se nije javio osećaj nakon saznanja da će let iz Pize za Rim kasniti i da će se čekati u Rimu za let ka Frankfurtu sa noćenjem na aerodromu i nazad za Beograd. Osećaj je bio takav da sam želeo da kasni taj mali avion Air One-a ne bi li što više i što duže proveo vreme sa različitim kompanijama i na različitim aerodromima.
Danas, sve češće putnici traže odštete za takve situacije. Nastaju tužbe i zaboravlja se osećaj da se letelo i bilo među oblacima. Prizemnost je osobina koja osvaja danas, jer ljudi se varaju da ako se dotiče tlo samo tako se brzo, brže i dalje stiže.
A da se sve menja otkrili su i italijanski inženjeri, zaduženi za nadgledanje 57 najvažnijih spomenika svoje zemlje, objavili su da je nagib Krivog tornja u Pizi manji nego ranije i da je zdanje stabilizovano.
Najveća atrakcija toskanskog grada Pize tokom protekle dve decenije se uspravila za 4cm, odnosno nagib se sa 5,5 stepeni, koliko je iznosio 1990. godine, smanjio na 3,99 stepeni.
Ovo nije prvi put da je toranj saniran. Njegova izgradnja započela je 1173. godine, a krivljenje je počelo ubrzo potom, jer je zemljište na kojem je konstruisan bilo neadekvatno. Dvadesetih godina prošlog veka temelji su ojačani cementom, ali je 1990. godine donesena odluka da se toranj potpuno zatvori za posetioce, jer je nagib postao kritičan. On je tada zatvoren po prvi put za 800 godina, ali je nakon sanacije otvoren je 2001. godine. Tim inženjera na čelu sa profesorom geotehnike Unverziteta u Pizi, sada je objavio da je toranj potpuno stabilan i da ne postoji opasnost od daljeg krivljenja.
Više od milion turista svake godine poseti Krivi toranj u Pizi, a običaj je da se slikaju ispred, u karakterističnim pozama, na primer, kao da ga drže u ruci ili ga guraju da bi se ispravio.
Fly Safe!
Dragan A. Lazić
Čuveni TAN svetsko takmičenje jedrilicama koje organizuje pomorska akademija u Livornu.
Studenti se svaki dan penju uz konopce kao deo životnog cilja da se dostignu vrhovi
Iznad Jadrana
Dream Team
Samo tako i nikako drugačije